AKO NE ŽIVIŠ NA RUBU ZAUZIMAŠ PREVIŠE MJESTA
Tempo mi se promijenio zbog količine obaveza pa mi je pisanje trećeg bloga nekako istrzano ali dat ću sve od sebe i pokušati uloviti energiju trenutne postaje na kojoj se nalazim i prenijeti je na papir.
Razmišljao sam danas u kombiju na putu do Sarajeva o tome što sam sve spoznao na tamnim stanicama svog puta i shvatio da mi je od silnog znanja kojeg sam stekao i vještina, pisanje o tome kako se osjećam kroz raznolike izazove i vježbe pisanja, poeziju i sad ovaj blog zapravo puno pomoglo. Usudio bih se reći i najviše. Tako je jednostavno uzeti olovku u ruku i krenuti otpetljavati glavu. Iziskuje hrabrost ali prvom rečenicom majmun nekako proviri iz uma i kako krenu rečenice i misli izlaziti tako i majmun izađe van i pojede sve te banane.
Probajte. Uzmite olovku i papir. Upalite štopericu i pišite bez stajanja 10 minuta. Ne morate ni čitati što ste napisali. Zgužvajte papir i bacite ga u smeće. Siguran sam da će barem dio stanara koje ne želite imati u glavi izaći van i neće se vratiti.
Bio sam malo ljut na sebe zadnjih tjedan dana jer sam krenuo titrati i vibrirati unutarnji nemir a to sve zbog toga jer nisam razmislio o novim radnim obavezama koje su mi došle. Nisam razmislio o par segmenata mog posla, dočekao sam ih nespreman jer mi je strategija za te segmente bila lako ćemo. Prilagodba na novu situaciju mi nije bila dobra. Prekruto sam na sve reagirao i to lako ćemo me opet zgrabilo i dobilo prvu rundu.
Potrošio sam previše energije na ništa a uz sve moje obaveze mojoj obitelji su još servirane i karte koje nismo očekivali. Otvorili smo vrata nepoznatog i onda je život odgovorio dizanjem još veće ljestvice koja se u nekim trenutcima čini kao olimpijska norma.
Oduvijek imam prevelika očekivanja od sebe i naviku da uzmem dah i zaboravim disati. Čudan sklop u glavi. Ne znam jesam li postao hipersenzibilan zadnjih godina ali sam sigurno svjesniji svojeg ponašanja. Taj radar radi. Govori mi da nisam na dobrom kolosijeku i da moram promijeniti smjer. Imam hrpu alata koji mi mogu pomoći ali kad se zavrte kuglice života bez početnog nadzora a sve to zbog moje želje za spontanim, one se vrte u krug dok ne puknu i prelete preko ruba normalnog.
Tanka je linija između previše i premalo nadzora nad unutarnjim i vanjskim svijetom. Sredina bi bila idealna ali nju treba znati pronaći jer previše jednog ili drugog vodi u krajnost koja nije dobra.
Lao Tzu kaže „Život je igra koja se stalno kreće a krutost pripada stagnaciji i smrti“.
Prije su mi ustajanja nakon pada i ovakvih impulsa trajala duže ali ovaj put želim još kraće plivati u dubiozama. Pokušavam brzo napraviti update i reći sam sebi a da to i dođe do mene „Marko ajmo dalje, počni doživljavati život pun naboja, diži se, pogledaj situaciju i što te cijedi, adaptiraj se, napravi plan, i odlučno ga realiziraj. Odbaci sve što te koči, izađi iz pećine i reci tim strahovima hvala! Hvala vam na tome što me gurate u nepoznato, u mjesto gdje se prelaze granice, hvala vam na energiji za pomicanjem istih u prostor prisutnijeg, zahvalnijeg i odlučnijeg mene“.
"Svi ponekad gubimo. Ne uspijemo svaki put doći do cilja. Napuštaju nas prijatelji i naši voljeni. Donosimo odluke zbog kojih žalimo. Dajemo sve od sebe ni za kakve rezultate. Ipak ono što nas određuje nisu gubici, već način na koji gubimo i ono što činimo nakon poraza. Ono što je važno je korak koji sada poduzimamo, korak koji vi sada poduzimate. Svatko slijedi svoj put". Scott Jurek, ultramaratonac
Moram se opet iznova podsjetiti na prvi polazišni nagon Brandona Burcharda a on je NAGON NADZORA.
Rekao sam da ću pisati o pet polazišnih nagona i pet nagona napredovanja Brandona Burcharda u zadnjem blogu. Pet polazišnih nagona su:
NAGON NADZORA
NAGON SPOSOBNOSTI
NAGON DOSLJEDNOSTI
NAGON BRIŽNOSTI
NAGON POVEZANOSTI
„Stabilnost koju ne uspijevamo pronaći u svijetu, moramo stvoriti u sebi“ Nathaniel Brandon
Sad kada sam napisao ovu Nathanielovu misao, vidim nešto u tome što prije nisam vidio. Pronalaženje nečega van mene i stvaranja nečega novog u meni. Velika je razlika. Stvoriti nešto novo, reprogramirati se zahtjeva svjestan trud i fokus ali donosi neupitno veću nagradu i istinsku sreću, a pronalaženje nečega vani je prolazno.
Burchard govori u svakom nagonu o tri čimbenika aktivacije. Kod nagona nadzora prvi čimbenik aktivacije je:
UPRAVLJAJ SVOJIM SVJETONAZOROM I KARAKTEROM.
Evo vam par pitanja.
1) Koliki nadzor nad vlastitim životom danas osjećate, na ljestvici od 1 do 10, pri čemu 10 predstavlja potpuni nadzor?
2) Koliki nadzor osjećate nad vlastitim umom, emocijama i doživljajima?
3) U kolikoj mjeri upravljate svojom neposrednom okolinom?
Život nas stalno iznenađuje ali smisao koji dajemo događajima u svom životu su u potpunosti pod našim nadzorom. Kvaliteta koju im dajemo, koliko pozitivno ili negativno doživljavamo događaje u svom životu su na nama.
Jučer u autu za Varaždin u nekom slučajnom odabiru youtube videa sam čuo super rečenicu koja glasi ovako: Nemaš loš dan, nego imaš dan razvoja karaktera.
Zanimljiva perspektiva jer nam daje prostor da vidimo događaj iz više kuteva i shvatimo zašto tako reagiramo i je li to uistinu naša istina.
Moj podsvjesni program je prvo gledati događaje koji mi ne pašu kroz negativni objektiv i više češće nego rjeđe znam vrtiti isti negativni događaj satima, danima, što je nevjerojatno, jer tko bi lud gledao neki film koji mu se ne gleda na repeat.
Nitko.
Ne bi nikad kupio kartu za tu projekciju a onda sam svejedno u slučaju negativnog davanja značaja događajima u svom životu na svim projekcijama toga dana. Krenimo od matineje do zadnje projekcije koja često zna trajati do jutra.
Moramo si nekako ubaciti novi program u glavu jer su negativni događaji privremeni i specifični za jednu situaciju. Informacije su samo informacije, ne treba im pridruživati negativne emocije. Trebamo donositi zdrave odluke prije nego uopće dođe do kaosa. Moramo se okružiti pozitivom i zaroniti u nju.
Zdrave navike su upravo to, navike koje treba razviti a za to je potrebno neko vrijeme. Ako gledate na navike kao na stazu po kojoj hodate onda se sigurno put neće utabati prvi dan ali će biti vidljiviji nego jučer. Ako nastavimo njime hodati duže vremena postati će nam poznat, prepoznatljiv i moći ćemo u njemu uživati.
Mali koraci, mali koraci svaki dan.
Čitao sam jedan članak tokom prvog vala korone od jedne američke motivatorice kojoj se znanje kojim je pomagala brojnim ljudima prije lockdowna raspalo samo nakon mjesec dana jer si je nabila prevelika očekivanja. Htjela je istrčati duže staze ali je jednostavno stala nakon mjesec dana i prestala. Shvatila je nakon analize zašto joj se to dogodilo da je imala prevelika očekivanja od sebe i da čim jedan dan nije uspjela trčati plan joj se raspao kao kula od karata. Htjela je biti najbolja. I kad je shvatila da nije, stala je. Odlučila je uvrstiti u svoj plan drugačiju strategiju i krenula je trčati minutu na dan. Jednu minutu. Za sebe, za svoje zdravlje, za svoj gušt.
To može svatko od nas. Odvojiti vrijeme za sebe, za nešto što volimo jednu minutu na dan. Jedna minuta.
Pozivam vas i izazivam da idućih trideset dana jednu minutu na dan umjesto skrolanja na mobitelu i čitanja stvari za koje znate da nemate ništa od njih, od probavljanja informacija koje vas drže u određenoj vrsti umnog ropstva odaberete neku novu naviku koja će vas učiniti sretnima.
Čitajte neku edukativnu ili poticajnu knjigu. Družite se s ljudima, s prijateljima koji unapređuju vaše viđenje života. Suočite se s novim izazovima koji će vas podsjetiti koliko ste zapravo jaki.
Ako nešto imamo u ovom životu onda je to dar IZBORA.
Možemo i moramo upravljati sobom.
Kakva ću osoba biti svaki dan?
Tko sam i kako postupam s drugima?
Koja me svrha pokreće?
DJELUJEM li SVJESNO kao svoje NAJVIŠE JA?
Drugi čimbenik aktivacije je:
NADZOR NAD NOVIM
Koliko često uvodite nove stvari u svoj život?
Taj prvi korak nije uopće lak jer nas stalno guši ionako već pretrpani raspored a želimo probati hrpu stvari. Dobra stvar je što nam je mozak programiran za uživanje u novostima i izazovima pa nas stalno traži nešto novo.
Svaki put kada sam se odlučio na nešto novo odmah sam se osjećao bolje, od penjanja po umjetnim stijenama, ponovnog učenja njemačkog jezika ili neki iskorak u vlastitom ponašanju.
Stvar je u tome da moramo što god to bilo da želimo probati staviti si to u dnevni ili tjedni raspored jer ćemo samo tako to i ostvariti. Ja sam takav. Ako znam da sam si za to odvojio to vrijeme onda sam si za to odvojio vrijeme.
Neki noviteti koje možete nadzirati su:
1) Udaljavanje od rutine koju imate, od navika koje stalno radite. Dopustite si mentalni odmor i obnovu. To možete i ležanjem kod kuće.
2) Jedite na različitim mjestima svaki tjedan. Istražujte hranu i na taj način ćete se već maknuti iz svoje svakodnevne rute.
3) Odite na neku izložbu, u kino, u kazalište, odite na utakmicu.
4) Štedite lovu i odite na pravo putovanje negdje malo dalje od doma.
5) Družite se češće s ljudima, pokušajte naći prilike za upoznavanjem novih ljudi.
6) Razvijajte vještine. Koje vještine možete naučiti ove godine? Koje vještine trebate razviti ove godine? Koliko aktivno tražite nešto novo čime želite ovladati bilo to pisanje, kuhanje, trčanje, pjevanje ili bilo koja druga vještina.
Pronađite nešto novo i dajte sve od sebe da to i naučite.
Ova vrsta raznovrsnosti će vam sigurno donijeti više energije, angažiranosti i entuzijazma.
Treći čimbenik aktivacije:
NADZOR NAD TIJEKOM RADA
Svatko od nas ima drugačije radne obaveze koje naravno variraju od zanimanja do zanimanja ali ono što meni predstavlja velik problem i što je velik problem u području vrhunske izvedbe je izostanak kreativnog vlasništva i odvraćanje pozornosti.
U slučaju kreativnog vlasništva ako mi se ne dopusti suradnja u stvaranju za mene je to smrt. Ako me netko tretira kao pijuna koji treba samo stati i reagirati po uputi kao na gumbe meni ta suradnja nema smisla. Jako puno puta se od glumca očekuje da bude robot koji samo odrađuje zadatke. Uvijek si tada postavim pitanje: Gdje sam tu ja?
Moja razina angažiranosti i entuzijazma raste kada mogu sudjelovati u projektima u kojima mogu u potpunosti biti posvećen i sudjelovati od početka do kraja.
Baš sam nedavno krenuo sa svojom ekipom raditi na razvoju jedne tv ideje koja me od prve međusobne razmjene misli učinila jako sretnim jer je stvaramo zajedno. Kao najbolja glazba ili jelo, tražimo sastojke, tražimo elemente svaki od nas četvorice kako bi ta priča bila fenomenalna. Uspijevamo upaliti nevjerojatne kuteve naše mašte i iznijeti je na van a da pritom nitko nije zakinut. Dapače, svi stvaraju ovu priču s nevjerojatnim žarom.
Što se tiče odvraćanja pozornosti shvatio sam da mi mobitel, dopisivanje, email, sms, whatsapp žderu energiju i pozornost kao i razgovori u kojima koliko god dobro ili loše zvučali ne moram svaki put sudjelovati.
Također sam shvatio ako odgodim odlazak na mobitel dva tri sata nakon buđenja da sam daleko aktivniji i energiziraniji, barem u prvom djelu dana. Sve to može čekati. Moje zdravlje i moj plan mi moraju biti na prvom mjestu.
Već neko vrijeme pokušavam si stvoriti rutinu koja je uistinu dobra za mene i koje se pokušavam držati. Naravno ima dana kada cijeli plan padne u vodu ali ne kompletno. Ako sam zapisao što želim napraviti taj dan neke korake ću i ostvariti i biti i njima zadovoljan.
Burchard je napravio jednostranični obrazac učinkovitosti. Mislim da je dobra polazna točka za radni dan i ako ga se držimo da možemo puno toga napraviti.
Evo vam link:
https://brendon.com/wp-content/uploads/2018/08/HPA-1pageproductivity.pdf
Moja rutina u zadnje vrijeme je ovakva: ako mi se dijete ne probudi u isto vrijeme kao i ja krećem s Wim Hof disanjem, boravkom u tišini i zahvalnosti na svemu. Vježbam prisutnost par minuta promatranjem biljaka na terasi i prostora oko mene. Pokušavam ga čuti. Nakon toga ako imam vremena odradim vježbe iz qi gonga, bilo to jednostavno stajanje ili neka forma. Nakon toga radim doručak obitelji i tek nakon što sam dijete odveo u vrtić pogledam na mobitel i krećem se baviti svojom listom zadataka. Bili to moji projekti, izazovi ili projekti u HNK Varaždin gdje radim. Uza sve to pokušavam trčati tri puta tjedno i razvijati znanje na tom polju kroz čitanje raznih članaka, knjiga i videa na youtube. Moj jednominutni ili dvominutni izazov je vježbanje njemačkog jezika kroz aplikaciju duolingo.
Neki dani su lakši a neki nisu. Mislim da je bitno slušati sebe i ne osjećati se loše ako imamo osjećaj da nam tempo pada i da ne možemo sve ostvariti što želimo. Moramo biti svjesni putovanja. Mali koraci. Hrpa malih koraka i doći ćemo tamo gdje želimo biti.
Da bi živjeli na višoj razini karaktera i održavali pozitivu u svom životu što ćete početi raditi?
Dva elementa koja odmah možete uvrstiti u svoj raspored da bi nadzirali novo i uveli novosti i izazove u svoj život su?
Koji projekt možete odmah stvoriti i u njemu se angažirati a da vam omogući dublju posvećenost u radu i vođenje od početka do kraja?
Korak po korak. Ostanite usredotočeni.
Budite odlučni i konkretni.
Super ste već sad.
Idemo zajedno do kraja.
