Žudio sam za tvojom transformacijom
u najvećeg umjetnika koju ti priroda može pružiti,
da procvjetaš u majku.
Isčekivanje i brojni letovi puni obećanja
rušili su mi nadu
ali ne i želju da te vidim u punom sjaju.
Doživio sam tvoju promjenu
sreću ti u očima.
Divno te je promatrati kako sjajiš.
Primila si život i dala mu krila.
Odlučila si nas spojiti u jednom biću
i postala kraljica.
Hrabro si shvatila zadatak i ušla u ulogu čuvarice
našeg Princa.
Dala si mu sve,
dala si mu sebe
i dopustila mu da procvjeta.

VIDEO: DINKA RADONIĆ
RIJEČI: MARKO CINDRIĆ

Fronta se skupljala sa jugoistoka
Polako usitno prodirala prema naprijed.
Primjetio sam Zmaja kako me elegantno
spušta u prisutnost i osjećaj magičnog.
Fronta se proširila na svo vidljivo Nebo
stisla i promjenila boju
Bljeskovi su prvi krenuli
na zapadu jačim ritmom
i jako brzo stigli u grad.
Vjetar je krenuo u juriš
i rastjerao sve.
Grmljavina je najavila
led a kiša se odlučila
na potop.
Cijeli dan je bio naš dan.
Mirisao je na sreću
i sitno odbrojavanje.
Kraljica me pozvala
i rekla da dolaziš.
Izašli smo van,
u posljednji naš ritam
spremni te dočekati.
Dobrodošao Prinče.

VIDEO: TOMISLAV KRNIĆ
RIJEČI: MARKO CINDRIĆ

Zadnje puzzle gnijezda stavili smo na mjesto
Dovršili smo prostor, sliku našeg života.
Program ljepote Klub umjetnika naš Art Club
doživio je prvi cvijet. Narastao je.
Živimo u našoj galeriji.
Krećemo se kroz naše slike i formate.
Linije i kompozicije predmeta
Trokuta od Sunca
Neba koje putuje na jug.
Gutamo ostatke prave betonske ljepote u noći
Nosimo u očima kocke susjedstva.
Zagreb podno Sljemena
opet sjaji svojim šarmom
a Brdo
nikad veće ni zelenije nije
bilo, moćni, veliki OM.
Ljubomoru na Prag pojeo je
Pogled.
Jedna veličanstvena slika
Pobjeda naše upornosti.
Dano nam je disati
i stvarati.
ART CLUB JE PONOVNO OTVOREN.

VIDEO: PAVLE KOCANJER
RIJEČI: MARKO CINDRIĆ

Pronalazim naše slojeve neprepoznatljive po kutevima stana
po parketu u žnirancu tenisice. Zalijepili smo se na nogu
fotelje, stolca. Pomiješali se s ostacima hrane
zemlje koja nam je nečujno ušla u prostor
u rebrima papuča ispod zaboravljenih vrećica po nagomilanim
bedemima predmeta kojima smo se okružili.
Gledam kroz prizmu lijenosti
po novootkrivenim na prvi pogled nedohvatljivim
dijelovima radijatora i cijevi
materijaliziranim atomima iluzije koju zovemo
domom.
Slojevi nas našli su počinak po pripitomljenim
dijelovima šume.
Kupim nas iz sifona i iza wc školjke.
Usisavam strojem Bacam u vrećicu
i šaljem u nepoznato s ostalim nepotrebnim
dijelovima naših života.
To ću raditi sve dok ne ogulimo
svoje zadnje slojeve
držeći se za ruke.

VIDEO: ANA VRDOLJAK
RIJEČI: MARKO CINDRIĆ

Razbio si mi ego u nepovrat
i ostavio malo prostora
da žalim za prošlim životom.
Iscjedio si ga iz mene i otpustio
kroz sifon bitnoga.
Pokušao sam kliznuti kao
kap skočila s rajngle po keramičkoj ploči
i ispario između redova.
Na trenutke progutao sam jecaje
svega sad i izgubio dječačke ovisnosti
u tvom zagrljaju.

Kada ugasi se rasvjeta i voda iz radijatora
otputuje tjeraš me da učim novi jezik.
Tvoj jezik.
Jezik jednostavnosti obavijen velom straha.
Straha kakvoga do sad nisam poznavao.
Osluškujem te dišeš li i jesi li gladan
Buku prdeža i snova koje mi još
ne možeš ispričati.

Grlim te i ljubim
u jedinom novom normalnom
kojeg vrijedi
Živjeti.

VIDEO: MARIO DELIĆ
AUDIO: MARKO CINDRIĆ

Stvari Objekti Gnojivo našeg rasta kriju se u svakoj rupi prostora
Zapisane misli, proživljeno iskustvo okićeno prašinom
netaknuto godinama čeka novog hrčka da ih istraži
Reciklator čeka odbačeno nepotrebno
Predmeti prošlosti vremeplov su bora na našim licima
Sat koji otkucava nema milosti prema koracima od jučer
Na policama nema mjesta za niže nivoe bivanja
Novi nivo zahtjeva nešto drugo
Mi od jučer nismo bitni
Pohranjeni smo u vječnoj arhivi sakupljenih podataka
Probavili smo informacije i odložili ih negdje na traci shvaćanja
Odigrali smo uloge i sad oblačimo novo ruho za sutrašnju igru
Nogama i rukama čistimo prostor za novu igru života koji nam dolazi.

VIDEO: DAVOR BJELANOVIĆ
RIJEČI: MARKO CINDRIĆ

Betonski krakovi koruptivne hobotnice
podržavaju bezobrazne nakupine stanica
u njihovim trenutnim dometima na kotačima.

Impresivne tone armiranih zmija pružaju se prema jugu
Izlazim iz Meduzinog pogleda. Odkamenjivanjem obujma
kombinacije obaveza smanjuju mi se i kvrge s obe strane vrata.

Ponovno čujem kreativnost i misli mi ne jure
kao ljetne muhe. Prebijen kao mačak u krivom dvoru
ližem rane preoblikovanja stvarnosti
nasilno mijenjanje stvari.

Centrifugiranje prisutnog cijedi stroj kao limun
atomi mašine u ringu udaraju napad do klecanja
Vrtnja bez snova Ringišpil koji vozi bez žetona u nepregledni krug.
Zahtjevna utrka zahtjeva impresivnu vožnju,
kroz znoj sudaranja kraj je na vidiku.

VIDEO: MIRKO PIVČEVIĆ
RIJEČI: MARKO CINDRIĆ

Laž sve je ovo laž program vrtnje u krug
lomljenja utapanja samo tuneli želja i želja
traženja mira disanja sjedala od mahovine
i kamena jahanja oblaka spremnih za rezanje koji se šire i pomalo
Gdje su te stanice mira nekad su bile u svemiru
a sada su kažu u nama lakoćemo a dani idu bez broja bez kazaljke
a idu i sve je kako treba biti
kriva ili točna istina svejedno kalendari se troše
u zadacima koje sutra ne pamti
u pokretima stvaranja preoblikovanja stvarnosti zvane naš brlog
bojamo izbacujemo prethodne životinje jurnjavom kroz grad
veselimo se princu koji samo što nije

VIDEO: LUTVO MEKIĆ
RIJEČI: MARKO CINDRIĆ

Izlazimo iz nevidljivog polja
Lansirani podno zvijezda
na putanji berača iskustava
i procesora informacija.

Pozvani na misiju spoznaje
oblačimo stroj prolaznosti
Guramo svjetlost u bravu i
pokrećemo posebno personalizirane postavke za
naš dio cjeline.

Pri ulasku u orbitu gubimo
upute i pamćenje.
Drugi berači uče nas hodati
i govoriti. Uče nas IGRI.

Programirani, mi ju igramo
SVAKI na SVOJ način.
Jedinstveni Kozmonauti
tražimo smisao zamagljenog vizira izgarajući
brzo poput šibice na našem
Putu.

Žedni od vrućine u pauzi
Točimo sebi i drugoj gospodi
po koji konjak i gemišt.

Trošimo stroj ne znajuć
kakav kraj nas čeka i kad krene silazna putanja
u leru
s šibicirama djelimo dane ponosa i slave.

Na kraju svega vadimo ključ
iz brave i vraćamo se u
SVJETLOST.

VIDEO: STANKO HERCEG
AUDIO: MARKO CINDRIĆ

Kada si pržio svoje meso na jahti
i sa svojim hekantohirima jeo svežnje
dolara Kiklope iz Genta jesi li znao što
će tvoji bakelitni izumi napraviti GEJI?

Zar su tvoji bijes i GLAD bili toliki
da si POLIMERIMA vlastitoj Majci
odlučio začepiti usta? I ugušiti ju?

Nasljedni KAOS u tebi te izdominirao
i svoj gnjev NEODGOVORNO odlučio
si iskazati na Pontu i Uranu.

Ljubomoran si ih okitio nerazgradivim
govnima u cijeloj skali boja. Narušio si
prirodnu ljepotu i MAJKU uredio grozotom.

Ona je rodila tebe a ti si joj za dar
zahvalno rodio polimere i ugradio ih u
sve nas.

Kada te je MAJKA učila o KARMI ti nisi
oprao uši. Zažmirio si na oko Kiklope.

Zato će te ona nanovo i iznova rađati
kako bi ti i takvi kao ti za VJEČNOST mjesto
dolara fino večerali plastiku.

riječi: Marko Cindrić
slike: Tomislav Sutlar

Po mekanom spustu tvoje kože milimo u Milini.
Klizimo po nečujnom ljetnom danu.
Puhački organ Davies Milesa drži nas u ritmu slike.
Velika kornjača na nebu ostavlja svoj trag
po Mjesečevim brdima.
Sunčeve trake istražuju More i čine ga
KIND OF BLUE.

Video: Tomislav Krnić
Riječi: Marko Cindrić

Na obali trnjanskih branitelja
Cvijeta Sunca pozdravlja
moju odluku Nagrađuje me
veličanstvenim spektrom do
ganuća.

Otvaram se spartanskim postavkama s
iskustvenim updejtom. Palim game na
expert razini.

Na svakome dahu i koraku
vrane već u akciji osjećaju
moju prisutnost po središnjoj osi nasipa.

U zraku je miris jučerašnjeg roštilja.
Neki tip podno zaštitničke linije izbacuje špicu ekstaze.
Grli svjetlost na svoj način.

Zaliven vlastitim otpadom
radim korak u lijevo i skrećem.
Dimim se na obali nekoć pitke rijeke
Cijedim starog sebe.

Čaplja se umila i strpljivo čeka doručak.
4 gnjurca love ten na ogoljelom drvetu
kao lešinari iz Mowglija,
nonšalantno kreću u dan.

Shen zhenovski razgibavam stup spoznaje,
otpuštam težinu u rijeku.

Među glasnim hranjenjem riba primjećujem
gipkost lista ispod površine
Otvara mi vrata mira
i daruje trenutak Tišine.

Srce mi je puno.
Danas pobjeđujem sebe.

Neprestano zavlačim ruku u već dobro
poznatu vreću sjemenja.
Nevjerojatnom lakoćom svakoga dana
pronalazim plodno tlo za sjeme malodušnosti
sjeme straha sjeme sumnje.
Svakoga dana sjedim u hladu novo izrasle sjene
majmuna koji me glođe.
Njegovi očnjaci duboko su zariveni
u moju lubanju.
Kaplje njegova znoja monsantovsko su gnojivo
za korov povrh mojeg jezika.
Kosim i kosim a njegovo korijenje je sve jače
buseni trave izlaze iz mojih usta i žderu me.
Prolaze kroz oči i nos,
vežu mi ruke i noge
guraju sve brže i brže za stol pakosti i jada.
Ne mogu disati. Lamaćem rukama.
Bacam dobro mi poznato sjeme na tlo
eksponencijalnog turbo rasta i URLAM.
URLAM!
Ne čujem se dok param svjetlost oko sebe.
Gazim ga sve dok me suzama natopljena zemlja
ne krene gutati.
Zakopan sam do glave i u oči gledam
bujicu govana iz začepljenih šahtova
kako mi nagriza dušu.
Majmun slavodobitno srče moju kičmu
Dok mi stoji na glavi.
Šapće mi riječi zla u uši i tjera da zaronim
Duboko u govna koja sam posijao.
Tjera me ravno do dna i tamo ostavlja
siguran u svoju mračnu pobjedu.
Na dnu mutne rijeke postojanja
tvoja ruka i glas razuma s površine
pokazuju mi da postoji i druga
davno zaboravljena vreća sjemenja.
Zraka LJUBAVI popločena SVJETLOSTI
pokazuje mi IZBOR.
Vadim sjeme odluke i krećem u proces
dekompresije.
Pomalo već vidim CVIJET SUNCA.

Ako si krenuo bacati žabice
stisnute šake tvoje želje odzvanjati
će u hladno poznato.
Razočaran otići ćeš kući.
Drvo u svoje SRCE nećeš pustiti,
samome uvijek će ti biti hladno.
Ali.
Ne brini.
Moraš znati da i ti si nečija trepavica
zalijepljena na palac,
stavljena pod majicu.
Ti si čudnovati put, želja,
kotačić u satu Veličanstvenog Urara.
Kroz tebe otvaraju se VRATA
i bez tebe
nema OSMIJEHA na licu
nepoznatih ni bližnjih.
Opusti se.
Led se već počeo topiti.

Pivo i cigareta – Gorivo za noćni orkestar
Uz malo buke, umora, trećoj putnoj
Orkestar skladnog ritma
dehidracije i sinusa svira.
Dere nemilice, bila publika
zadovoljna ili ne On dere.
Opus leđa Opus trbuh
Opus isprepletene ruke i glava u kutu
Opus bok Jedan pa drugi pa jedan.
Na kratko ometen čudnovatim
zvucima publike nastavlja dalje.
Najduža stanka je za pišanje.
Bezobrazan prema publici za
veliko finale ispušta miris
želudca i usta.
Publika izmorena odustaje i pronalazi
privremena pomagala.
Hladnu stranu jastuka – vatu u ušima.
Razbijen ritam noći donosi teško jutro.
Prazan želudac. Kavu bez moći.

Promjenom goriva moj orkestar dao
je otkaz a tvoji novozaposleni
glazbenici Orkestra Drugog Stanja
daju mi do znanja kakve sam ritmove udarao.

Pred zoru molim se Bogu
ne bih li ulovio još koji sat
Sna.

Dva u jedan.
Jedan u dva.
Dva u jednom.
Jedan i Jedan.
Dvoje a jedno.

Dvoje daje Jednog.
Jedan raste u Jednom.
Jedan postaje Jedan.
Jedan donosi Jednog.
Jedan čini Troje.

Krenuo sam na iskustvo i u početnom
dijelu napada pao zbog manjka kondicije.
Suočen s neprijateljem i manjkom brzine
unutar vlastitih redova stare rane dobivenih
bitaka krenule su ozbiljno curiti mi u oči.
Neočekivano oslijepljen izgubio sam oštrinu
oštrice i presjekao žicu strpljenja. Izgubio sam
desni bok u lažnom hvalisanju, strahu i
alkoholnom bunilu. Silni pobočnici donekle
su ubrzali bitku ali svejedno presporo za
Moj test strpljenja. Neuračunljiv i skoro
potrošen Veliki Šahist vuče mene, Kraljicu i
nadolazećeg Princa u tabor na regrupiranje.

Alkatraškim hodom Kraljica mi riječima skida
plašt straha i svojom ljubavi čisti nedostatak
vjere, puni nadom u sigurnu budućnost.
Uronjen u Veliko Plavetnilo punim pluća hrabrim
pothvatima predaka i napokon razumijem maestralnu
veličinu poziva ratnog bubnja. Ova bitka je davno
planirana i bez znaka na Nebu „DA“ je na našoj
strani ne bismo takvom uvjerenošću prosuli
sol ludila po bojištu. Nadolazeći Princ natjerao
nas je u sveopći napad i poveo nas na juriš
u ZRELOST.

Digao sam se na lijevu nogu.
Pri zaletu na skok u dan zapeo
velikim nožnim palcem za plitki dah
i razlijepio se o veliko sivilo birokracije
Kao o beton.
Tuđe agende poput kamenja
udarale su o moju površinu.
Kamen po kamen agende sve do
Vala uznemirenja.
Sve do buđenja nervozne zvijeri.
JA, probuđeni žderač prostora i sebe
samog ne ostavljam neokrznutim.
Pri prevelikom broju okretaja
u krivoj brzini trgam vlastito biće.
Guram ga u provaliju.
Maltretiram u besmislenosti
jednako bitnog dijela moje
i cjelovite Evolucije.
U sjeni tigra iscrpljen i izmučen
zabijam se o drveće, dehidriran
od potrage za El Doradom.
Dovodim do samog ruba provalije,
radim krivi korak i odlazim na pravo mjesto.
Pri padu predajem se i pronalazim
Tigra
uronjen u jezero smirenja.

Samoizolacija učinila je svoje
Manjak dodira učinio je svoje
Izbjegavanje ljudi učinilo je svoje
Držanje distance učinilo je svoje
Neviđanje drugih ljudi učinilo je svoje
Zatvoreni grad učinio je svoje
Zamagljene naočale iznad maske učinile su svoje
Hiperventilacija pod maskom učinila je svoje
Otvaranje lifta vlažnom maramicom učinilo je svoje
Umjesto poljupca u liftu držanje daha učinilo je svoje
Trudnoća bez dodira majke učinila je svoje
Nemogućnost posjeta baki učinila je svoje
Fizički nestanak prisutnosti svih bliskih ljudi učinio je svoje
Logistička kupovina hrane učinila je svoje
Brojanje zaraženih i umrlih učinila je svoje
Manjak posla iako nebitan učinio je svoje
Misli kako što kada zašto učinile su svoje
Čelična jeza učinila je svoje
Raznesen stan učinio je svoje
Razbijena komovica učinila je svoje
Novi udar u parku učinio je svoje
Prepolovljeni radijator učinio je svoje
Snijeg iznad glava i po nama sa svim ljudima na livadi učinio je svoje
Grijanje u autu solo učinilo je svoje
Spavanje uz podsvjesno cimanje tijela učinilo je svoje
Pad raspela na glavu učinio je svoje
Strah za Pina učinio je svoje
Strah za Reu učinio je svoje
Strah od rukovanja učinio je svoje
Igra zombi igre na cesti učinila je svoje
Buljenje od strane drugih kupaca iza mene učinilo je svoje
Sve loše vijesti učinile su svoje
4 mjeseca 42m2 učinila su svoje
Stalni boravak u tijelu namještenom na bijeg učinilo je svoje
Spakirane torbe u slučaju NEDAJBOŽE! učinile su svoje
Preparkirani auto učinio je svoje
Uništeni centar učinio je svoje
Porast novozaraženih učinio je svoje
Strah od zaraze učinio je svoje
________ učinio je svoje
Svoje je učinilo svoje

Kad ideš od kuće ponesi
hrabrost odvažnost
zdrav razum logiku
intuiciju prije svega
humor dobru volju
par gaća i čarapa
Vjeru strpljenje
štapiće za uši kaladont
velike oči nadu
upornost disciplinu
dobar par tenisica
sreću i osmijeh
penkalu blok
čokoladu i sok
NE BOJ SE JER SVIJET TE VOLI.

Zloglasni maskenbal, stigao je u grad.
Bez smijeha, bez kreativnosti ušao je nepozvan.
Provukao se na scenu u tuđem tijelu.
Nevidljivi gad.
Druga strana maškara.
Mjesto krafni respiratori. Mjesto bakše klincima
roditeljima otkazi. Mjesto šminke i pravih maski
svi nose istu varijaciju na temu.
Grad i oči iznad maski puni samoizolacije i sumnji,
Straha.
Straha od jučer od danas od sutra od sadašnjeg
Trenutka.

Od smrti koju gad nosi.
Stojimo u redu, gledamo u pod
ne bi li se izvukli, a svejedno smo tu,
na maskenbalu na kojem ne želimo biti.
Naoružani vlažnim maramicama i dezinfektima
Izlazimo iz kuće na dvoboj.
Ne damo se ali ovaj gad ne igra po pravilima.
Puca u leđa, trga DNK i zove smrt na bal.
Ovaj loto ne želimo dobiti, kupujemo srećku
za minimalan gubitak.
Svejedno koeficijent ide njemu u korist.
Okruženi, uzdamo se u imunitet više nego u sreću.
Sa svih strana Covid 19 a s druge strane čovjek.
Navijam za čovjeka da brže potegne spoznaje, dobrotu i
Ljubav
i ugasi strah koji bandit Corona sije.
Vjerujem u širu sliku, sliku cjeline, kozmos u kojem čovjek
Vuče kartu iz srca, čovječnost i pobjeđuje.
Evolucijski parazit nestaje, a čovjek
Kao sukreator ove stvarnosti,
Ove jednine
ide stepenicu dalje.

Magla je posvuda. Trenutno Vrijeme ne postoji.
Nije bitno.
Postoji prostor. Postoji praznina.
Ništa se ne čuje.
Samo zvuci sjećanja u mojoj glavi.
Vremeplov vlastitog uma. Sjećanje na trojicu.
Osjećam, Znam da više nikoga nema.
Stojim u voćnjaku. Kroz maglu razabirem polja
i zelene voćke. Rastom manje nego što su zapravo.
Dvorišta i kuću iza sebe ne gledam.
Ispod mojih nogu je davno pokopan pas.
Tiho je i mučno.
Ostao sam Sam.
Posljednji sa Slike.

riječi: MARKO CINDRIĆ
slike: DAMIR KUDIN

Pokušat ću te naučiti gledati život.
Pokušat ću te naučiti slušati život.
Pokušat ću te naučiti osjetiti život.
Njegovu snagu i kreativnost.

Darovat ću ti smijeh, radost.
Poklonit ću ti jezike, mudrost, znanje
kojeg nema u knjigama, ono koje iskustvo
življenja daje.

Naučit ću te da cijeniš ljubav.
Pokazat ću ti neutabane staze.
Biti tvoj putokaz i rame za plakanje
jer će njega sigurno biti, drugačije nažalost
ne ide. Život je dualan ali jedinstven.

Povjerit ću ti svoje povjerenje, biti ću tu na
Svakom tvom koraku.
Dat ću ti potporu u svemu.

Pružit ću ti dom pun topline i zagrljaja.
Želim biti dio tvog iskustva Čovjeka.
Volim te i veselim ti se.

Naelektrizirani probuđeni u veljači kao u proljeće
Danas smo željeli
SVE.
Sve što nas čini sretnima.
Sunce nas je mamilo i zvalo van.
DANAS vam je dan za RIJEKU.
SAVA vas zove.

Uzeli smo dva stolca na rasklapanje, knjige, par
bilježnica, olovke, vodu, bananu, jabuku i deku.
Na nekadašnjoj skeli
gradskoj Atlantidi
na obali Save
sjeli smo se jedan do drugog u SVE D kino.
Krenuo je maraton.

Riječni galeb surfa unatraške.
Vrane su ljubomorne.
Zimsko drveće jednako je lijepo kao i ljeti.
Ples virova kao rupica na bradi Kirka Douglasa.
2 Psa u Savi.
Moćna rijeka Sava.
Plastika je Smeće.
Most ponad Moćne Save.
Ljudi žure.
Buku automobila guta već daljina.
Miris rijeke.
Naš užitak i naš dijalog. Čitanje.

Maraton završava s dva klasika
Tišinom
i Osluškivanjem.

Sklopili smo stolce, odlučili se na
požuri polako i krenuli kući.

Zadnjih dana te vidim drugačiju nego prije.
Nije stvar Grejpa, a možda i je.
Gledam te i kao da te svaki trenutak mogu
pogledati kao da te prvi put gledam.
Divim se tvojim crtama lica, tvojoj koži,
linijama obraza, nosa.
Tvoje oči su mistične, nasmiješene.
Vidim u njima smijeh i sreću, a vidim i magiju nepojmljivog.
Vidim biće ispred sebe. Vidim tebe.
Posebnu. Savršenu.
Vidim i osjećam tvoju znatiželju za životom.
Želju za šaljenjem. Želju za uživanjem.
Vidim da uživaš. Uživamo zajedno.
Korak po korak idemo.
Smijemo se više nego prije. Veselimo se
novoj avanturi. Dišemo zajedno za nju.
Lovimo val života.
Tražimo još suptilniji tok kako bi bili još bliže sebi.
Na dobrom smo putu.
Znamo to.

riječi: MARKO CINDRIĆ
slike: MARIO DELIĆ

Zelenog oka, tamne kože,
guste crne kose u tajni noći i pijeska
Beskonačnog neba
Dan ti je dar.
Kao vatra topline, žarkog svjetla duše
dočekala si njega.
Bez ograda i granica čista kao suza
U tišini nutrine došao ti je i nastanio se
u tebi.
Preko tebe uzeo je oblik.
Tvoju ljepotu. Tvoju mudrost.
Tvoju milost dao je svijetu za vjekove.
Kroz sve tajne života koje ti je pokazao
znala si što te čeka.
Digao te iznad svih i uronio u vječni izvor
Ljubavi.
Zagrljena Suncem, ODABRANA,
Začela si vječnog Sina,
Put, Istinu i Život.

riječi: MARKO CINDRIĆ
slike: PAVLE KOCANJER